Svako novo iskustvo nas podiže za stepenicu više na vidikovcu sa kojeg gledamo svijet. Što su nam stepenice više to je obzor prostraniji, širi, više nam pogled obuhvaća. Tako je bilo i sa Bugarskom.
Kao L’Oréalov edukator dobila sam pozivnicu za višednevni međunarodni seminar i na prvu se dvoumila hoću li uopće ići. Drago mi je da je dilema kratko trajala i da sam ubrzo letjela iznad balkanskih oblaka prema Albeni.
Nakon tople dobrodošlice i razbijanja svih predrasuda o bugarskom moru počela je prava mala avantura. Povod ovog seminara je prije svega bio prenošenje znanja iskusnijih edukatora mlađim kolegama. Dok su stariji nesebično dijelili savjete, trikove i one tajne sastojke svojih recepata, bez imalo sujete ili brige o smjeni generacija, mlađi su sa poštovanjem upijali svaku riječ. Odnos juniora prema frizerskom pozivu, njihova predanost učenju me potpuno očarala. Slušaju čak i ono što nije rečeno. Lično smatram da je to jedan od najvažnijih faktora u izgradnji sebe. Ne znam koliko je javnosti poznata snaga bugarske frizerske scene kojom rukovodi L’Oréal Akademija Bugarske, no oni su definitivno zajednica od koje možemo puno naučiti. Poželjela sam da se jedan ovakav event organizira i kod nas.
Pored edukacija o koloraciji i izradi frizura posebno smo se na radionicama bavili ostalim dijelovima biznisa. Kada vodite svoju kompaniju znate da tu ima puno više karika od onih koje najviše volimo. Puno više posla od najdražih nam makaza i četkica za farbanje. Edukacija i vođenje tima, brojke (matematika mi nije draga), društvene mreže. Sve goruće svakodevne teme. Tako smo se bavili psihologijom i pronalaskom svog arhetipa. Rješavali smo testove i otkrivali sami sebe. Nije bilo lako, previše žena čuči u meni. Kako se odlučiti za samo jednu? Prelistali smo skupa trendove i modnu scenu. Upoznali zanimljive edukatore različitih profesija. Koliko se samo nauke, biologije, ekonomije, likovne umjetnosti i mode nalazi u frizerstvu. Kompleksnost svakog posla koji radite predano, punim srcem se vidi upravo u tome da pređete veliki put a da toga niste ni svjesni. Tek ponekad kada zastanete shvatite šta ste sve usput ponijeli i kolika je važnost onog šta činite. Kada sve o sebi i svom Ogledalcu izgovorim naglas, uštipnem se, da ne sanjam. Hvala Bogu sve je java.
Kako je i red nismo samo učili i radili, jako dobro smo se zabavljali i jeli preukusnu morsku hranu. Dane započinjali ritualima za tijelo i vedar duh. Jutarnji trening na pješčanoj plaži je nešto što morate isprobati ako do sada niste.
Hvala mojim kolegama na pozivu. Bugarska ostaje u srcu. Hvala Bogu koji me svaki put do sada kada sam se dvoumila uputio da zakoračim. Jer svaki je korak, čak i krivi, bolji od stajanja u mjestu.
Ostanite zdravi, lijepi i pametni.
Vaša Elma
